среда, 4. фебруар 2009.

Muskarci


Hmm, mi - muskarci. Ako su zene stvorene od nasih rebara, a one umeju biti pravi i tesko resivi problemi, onda smo mi zaista jedna podla i pokvarena sorta. Sa druge strane, mozda smo jednostavno prevareni, pa iako se osecamo nadmocni, mi to ustvari nismo. Muskarci mog grada se mogu deliti na milion delova, ali glavna podela pocinje kao i kod svih drugih muskaraca bilo gde u svetu, na pametne i glupe. Iako lici na neku nepravednu podelu, jer nam je svima od Boga podaren "razum", ja smatram da treba pogledati dublje, iza samih reci i uvideti ono sto se ovom, naizgled sturom, podelom zeli ukazati. Dalje, u Novom Pazaru imamo bogate i siromasne, one kojima su roditelji poznati, jer je ovo ipak mala sredina i oni kojima roditelji nisu, oni koji su pronicljivi i podmukli i oni koji su jednostavno glupi i samo laju za onom rukom koja mase. Sada, kada se prica zahuktava, zelim da ukazem na "ponos" moga grada, na grupu muskaraca koji toliko zrace primitivizmom, da pored njih neandertalci izgledaju moderno poput manekena sa Milanskih modnih pisti. Kriju se pod plastom vere Islama, trude se da svoj primitivizam sakriju tu u korenima te vere, a iole pametan i ucen covek ce uvideti da mesta tako losem ljudskom kvalitetu nema u bilo kojoj veri, pa ni Islamu. Pocinjem od njih, jer je njihov izgled upecatljiv, pantalone sa nogavicama iznad clanaka, dugacke i ponekada neuredne brade, oci pune horor histerije koju samo mozete videti u filmovima istoimenog zanra ili kod zivotinja koje su tek zatocene i bacene u kavez, naocigled svih tih nasmejanih posetilaca koji samo skljocaju svojim foto-aparatima. Njihova se tiranija i kaljanje muskog roda nastavlja i sa tretiranjem zena, jer su negde naucili i culi da se i zene trebaju "obrezivati", pa je u mom gradu imalo nekoliko "krvavih" pokusaja domace radinosti, koji su se zamalo, tragicno zavrsili. Jedina grupacija muskaraca koja moze nadomestiti ove nase gradske "primate" su ljudi koji nemaju nimalo srama kada obuku roze dukseve koji su neverovatno uski, a njihova telesna gradja ide nasuprot gradji koju diktira duks, pa to izgleda, u najmanju ruku, komicno. Oni imaju neke svoje "vozne parkove" koje rado okrecu po malom broju nasih ulica, ne bi li privukli paznju koje od "cestitih" devojaka, imaju drustva koja ne haju za nista manje od flase viskija i vodke, koji nemaju telefon nizi od N serije koju je Nokia izbacila na trziste, iako ne umeju ni pola funkcija da koriste, koji nemaju na sebi nista sto je original, iako na svakom odevnom predmetu pise "versace", "d & g", "ferre" i tako u nedogled. Pa pomislim da sam u Italiji, gde je kultura ono sto je na ceni, pa ocekujem violine, ocekujem umetnicke izlozbe, ocekujem pametna lica i onda, kao grom iz vedra neba, saznanje da stojim pored lika od 2 metra koji se naliva viskijem i peva na sav glas, a taj glas poseduje sve osim kvaliteta, "umirem, umirem majko". Pa umri, da dodje neko drugi mesto tebe, koliko vidim, ne hvali nam takvih pulena, nazalost. Postoje i grupice onih koji su "nafurani" na "mafia style", pa se cesto srecem sa licima toliko namrgodjenim da imam osecaj da bi mogli svojim jezicima obrve da polizu, nose svi neke mafijaske jaknice, svi po noktorez, pardon, nozic i paradiraju ulicama, kao Gestappo svojevremeno. Nazalost po Gestappo, naslednici nemaju niti pameti, niti ikakvih kvaliteta sto se organizacije tice, nego kao majmuni, veca grupa je jaca od manje i tako dalje redom. Posto smo tacka u kojoj se dodiruje nedodirljivo, grad i selo, a ja do sada pisah samo o onima sa sela, a sto ne ide, ne ide, na red dolaze i neka "gradska" deca koja ne samo da su razmazena i uskracena normalnog odrastanja koje je rezultiralo telima krhkijim od stiropora, vec su nam toliko "moderna", blago nama, da se vec od 5 razreda pocinje sa pusenjem cigareta, od 8 razreda se pije alkohol, a u srednjoj skoli je "out" onaj koji nije probao travu. Ma sve genije do genija. Takav je "jedan krug" Pazarskim ulicama, u onoj maloj su neki tipovi u crnim jaknama, mrko i na Boga gledaju, tamo u onom sokacetu su neke Vehabije koje sve one koji nisu sa njima smatraju nevernicima, na centru je modna revija stomaka punih domace kuhinje, prekrivene roze majicama, a u parku, osim zelenila, mala deca, bleda, ali nikako uplasena, nego "naduvana" i nasmejano citiraju stihove nekog repera iz Beograda koji je "overio", Prti Bee Gee ili kako vec. Slika koju sam stavio je ono za cime ja zudim, za dzentlmenima, za dobricama, za postenjacinama, za prijateljima, za "pravim muskarcima". Ali, u cirkusu nema mesta za iskrenost, sve je neka maska, sve je neki trik.

Нема коментара:

Постави коментар