петак, 20. фебруар 2009.

Ima se, moze se

Ne postoji mnogo mesta na ovom svetu koje moze da tvrdi da je spremno da u ovim trenutcima, svetske krize, da priusti milion dolara za svog gradjanina. Najcudnije je to, sto taj gradjanin nije primeran, vec daleko od toga, tamo negde u Americi je prebio nekog Jevreja i pobegao savijenog repa u rodnu Srbiju, da mu majka vida "junacke" rane, ako je ikakvih i imao. Slobodan je zbog neke, meni nepoznate i bizarne, veze sa politicarima, koji kao da ne umeju da otvore oci pred istinom i uvide da ga citav svet osudjuje i da je zaista kriv za prebijanje tog mladica. Ne, oni osim razuma izgleda nemaju ni vid, pa i Mladica i Karadzica odredjeni nazivaju "herojem", "zastitnikom Srba" i "patriotom". Sto znaci, ako se iz nekih izjava da zakljuciti, da bih bio patriota moram da prebijem ili muslimana ili pripadnika romske manjine ili nekog Albanca mozda. Za ovo poslednje bi mi i fresku naslikali neki u nekoj zabacenoj crkvi, a ja bih se slobodno setao, uprkos velikoj osudi citavoga sveta, cak bih i u Vladu ove drzave ulazio i setao, kao ovaj mladic, bez brige da ce me ruka zakona stici, cak i tu gde se navodno ti isti zakoni donose. Nazalost, ruka zakona je odavno uvidela koliko je ovo prljavo mesto, pa se povukla, otisla negde da se ocisti i kako stvari stoje, dugo se vracati nece, osim svake srede kada navrati u kviz "Trenutak istine" na televiziji Pink i to samo da se smeje lazima i bestijalnostima glupih takmicara koji se halapljivo bore da osvoje 5 miliona dinara, otkrivajuci pri tom i svoje najvece tajne. Istina je, dakle, napustila Srbiju. Pre toga je napustila tolerancija, ljubav, inteligencija, pa je ovo sada jedinstvena pustinja u kojoj je svako zrno peska ustvari laz, obmana, prevara i kradja. Zivimo mi nekako, provlacimo se i kroz ovu nepreglednu pustinju, samo se pitam do kad? Do kada cemo biti zatocenici necega sto nismo stvorili, do kada cemo mi placati tudja zlodela, do kada cemo mi trpeti obogacivanje nekih ljudi na nas racun, do kada cemo zatvarati oci pred istinom? Kraja nagadjanjima nema, a ni nasim problemima i osobama koje ih izazivaju, bez imalo stida i srama. Osoba o kojoj govorim je Miladin Kovacevic, iako ima bradu i divljacko ponasanje vehabije, on to ustvari nije. On je jos jedan u nizu neandertalaca koje je hranila neka darezljiva ruka puna novca, zaradjenog na "posten" nacin, pa je kao veliki "patriota" za kojeg se prodaje, otisao da studira u Ameriku, nije mu bila dovoljna Srbija i Beogradski univerziteti danju, a ludovanje i zurke po splavovima nocu, vec je zeleo da vidi kako je to biti ljudsko bice u normalnom drustvu, sacinjenom od ljudi prevashodno. Nije se jadnicak snasao, previse ga je otac tukao da bi znao da je to nedolicno i zakonom kaznjivo, pa je prebio Jevreja, za sta dobija veoma mali publicitet, ali pravi medijski uspeh postize kada bezi natrag u Srbiju i ostavlja sve u rukama nasih politicara, koji "vise mare i brinu" za nas, nego li za njih. Tako je odluka pala i to tajna, da se plati milion dolara odstete Jevrejskoj porodici, a mi da gladujemo i da u njemu vidimo "heroja" koji ce nas spasiti svih muka i nedaca. Novi car Lazar, samo gde li mu je carica Milica, mora da negde lakira nokte po Novom Beogradu, sa kojeg ce, onako carski, da usmrka dozu heroina pred neku zurku. Nama nikada gore, putevi nam zatvoreni, sneg nas ubija, glad, besparica, ogromna nezaposlenost i naravno, sve one lazi i obmane od strane politicara. Lepo bi bilo barem da nauce i da nas ubijaju, kao Milosevic, pa da nestajemo jedan po jedan, kao ne tako davnih i lako zaboravljenih, devedesetih. Mala cena, rekao bi neko, za jednog Srbina. Mala cena, ali bi prevelika bila kada bi neko pozeleo da je potrosi na gladne, zedne, one bez doma, na one bez roditelja i na sve one kojima je taj novac potrebniji nego nekom divljaku koji ce ga utrositi na placanje tuzbi svake osobe koju je u zivotu sreo. Ne, "gladni neka rade i zarade, oni bez doma neka rade i sagrade svoje krovove nad glavom, oni bez roditelja neka ne zale, ostali bi bez njih eventualno", ali za jednog Miladina, uvek cemo dati milion dolara, jer je on olicenje Srba i Srpske nekulture. Kulture nema, pa sada gajimo njenu sustu suprotnost, a ja se pitam, ako je ovaj Miladin dobio milion dolara za jednog Jevreja, koliko li je dobio Mladic za trinaest hiljada muslimana iz Srebrenice?

Нема коментара:

Постави коментар