четвртак, 26. фебруар 2009.

Ruka zakona


Nikako da mi na red dodje i zgrada Ministarstva Unutrasnjih Poslova Republike Srbije iliti skraceno MUP, jer moj grad kao da tu zgradu i nema, jer je bazakonje postalo tuzilac i dzelat, zakonodavac i sprovodilac istog, u raznim formama i oblicima. Imamo mi nase "plavce" koji se "trude" da zakon ima svoj zamisljeni i u vecini slucajeva tok manjeg otpora koji je lak za zaobilazenje, izbegavanje, ponistavanje. Svaki policajac ima svoju regiju delovanja, sto u prevodu nama obicnim smrtnicima glasi, deo grada u kojem ima nekolicinu sitnijih ili krupnijih kriminalaca, koji se vesto kriju pod nazivima krojaca, trgovaca, hadzija i tako u nedogled, prljajuci svaku profesiju i zvanje na kojem je izgradjeno postenje i prepoznatljivost nasih starih Pazaraca i pradedova od kojih ni secanje ostalo nije. Ti novopeceni "Pazarci" koji imaju impozantne kuce i vile, automobile i ljubavnice, imaju i policiju koju redovno moraju da ucutkaju, a to je barem lako postici Evropskim novcanicama, koje kao da su kreirane za zataskavanje i ucutkivanje odredjenih zakonodavnih organa raznih drzava Evrope, pa je novcanica sa najvecom cifrom najveca i po velicini, da zaista zapecati usta i ruke koje je uzimaju bez iole srama. Tako kola "biznis" Novim Pazarom, a mi kolamo ulicama kao utvare, izbegavajuci i biznismene i zakon koji ih brani, jer mi nemamo, a neki ni ne znaju kako izgledaju, velike Evropske novcanice, pa lako mozemo dobiti preventivne batine, da se ne pobunimo protiv tiranije, protiv kriminala. Odavno je poznata ta zgrada i kao mesto na kojem su ljudi tuceni danima, pa je prema njima Francuska inkvizicija nezna poput prolecnog povetarca koji "siba" vase lice. Ljudi nisu mogli danima na sopstvenim nogama da stoje, jer su im tabani bili ofarbani u tamno plavu boju, koja je podsecala policiju na boju njihovih uniformi, pa su iz ljubavi tu boju odrzavali danima na nogama jadnih i pre svega, nevinih ljudi. Iako je policijska brutalnost poznata sirom sveta, a cak i Amerika bije bitku sa milionima policajaca koji se ne libe i da likvidiraju "osumnjicene", mene boli, brine i iritica cinjenica da u nasu drzavu osim zlih navika i osobina kod ljudi, ono dobro uvek kasni barem nekoliko godina ili se nikada ni ne pojavi. Mi smo mali grad i ako se ja pitam, premali da imamo korumpirane policajce, premali da dozivljavamo policijsku brutalnost, premali da ih ne interesuje nivo kriminala i deca koja koriste narkotike na 200 metara od policijske stanice, ali se ja ne pitam, vec one malopre spomenute novcanice, koje su ocito vece i od mog otpora, trenutno. Samo kada bi znale ruke zakona koje primaju te novcanice od prljavih ruku, od kojih bi trebalo da nas brane i cuvaju, jer su one te koje zlo stvaraju i sire, odsekle bi se same od srama, ali ne znaju ruke zakona kada postanu ruke koje zlo oberucke u zagrljaj primaju.

Нема коментара:

Постави коментар