понедељак, 9. фебруар 2009.

Znanje na prodaju prvi deo

Kaze jedna stara Tuska poslovica : "Ljudi se docekuju prema odeci, a ispracaju prema znanju." Ono je uvek bilo i bice jedna od mogucnosti u raspoznavanju pametnih od "pametnih" i obrazovanih od "obrazovanih", a kao dokaz navodm poslovicu koja kaze : "Nepotpuno znanje je bolje od potpunog neznanja." Nije to receno uzalud, jer postoje ljudi koji misle da se mogu sakriti iza svojih diploma ili veza ili novca koji je stecen preko noci, ali ja smatram da ih Bog kazni, pa im se zatupljenost i nedostatak znanja samo poveca i lakse iskazuje u javnosti, iako se oni iz petnih zila trude da to neznanje sakriju, jer kako je nas poznati pisac Branislav Nusic jednom rekao : "Znanje ima granica, dok ih neznanje nema." Na slici je nas prvi univerzitet u gradu, poznatiji svima kao "muftijin unierzitet". Muftiji svaka cast, pokusao je pokloniti znanje svom narodu mimo zelje onih "demokrata" iz Beograda koji iza kamera zeljkuju nama istrebljenje i smrt, ne u pravom smislu te reci, nego nam zele oduzeti znanje iz umova i dostojanstvenost iz srca, prateci mozda Jevrejsku parolu koja kaze : "Ako zelite da pobedite muslimane, iscupajte im Kur'an iz glave i ljubav prema Islamu iz srca." Trenutno su besprekorni u onome sto rade nama, a mi slepi prema postupcima tih ljudi, kudimo sami sebe i delimo se kao pogaca u crkvi na nekoj od njihovih pogodnih svetkovina, na sve manje delove, od kojih na kraju ne ostanu ni suve trosice. Niko da uoci tu pravu zelju ovoga coveka, koji mozda vozi milione automobila, mozda ima milion zena, mozda ima miliona eura, ali i nama zeli isto to, dok nas "braca" po zemlji i laznom suverenitetu samo guraju nadole i pretvaraju u njihove robove, sveteci se mozda za ono sto su njima Turci radili. Turci njima doneli kulturu, puteve, kanalizaciju, vodu u kuce, cistoce pre svega, a oni im se ljuto zamerili, pa se nama svete, Turska je ipak prevelik zalogaj za ovu "nepobedivu nebesku" naciju. Srecem ljude koji su bas na ovom fakultetu zavrsili studije i cujem kako se sa njima stariji ljudi iz Pazara, koji su zavrsavali studije po drugim gradovima ove "lepe" zemlje, sprdaju i govore da nista ti nasi "umovi" ne znaju, a ja to ne pokusavam da osporim, nego se pitam, zasto mi na tabeli nosimo broj jedan zbog korupcije koja kola nasim "intelektualnim" hodnicima, zasto niko njih ne pogleda, zar mnogi drugi univerziteti nisu pre tog naseg "internacionalnog" osnovani. Stariji i pametniji cute, jer i tamo ima korupcije, samo je glavna razlika izmedju nas i njih ta, da kada neki idiot zavrsi fakultet bez imalo znanja, on se skloni u neku zabit, u neko selo, u neku malu kancelariju i krije se do kraja zivota, a ne kao ovi nasi, diplomu na ledja i paradira gradom kao da je dobio Americko "ljubicasto srce" koje se daje kao najveca vojna medalja te zemlje, nazalost posthumno. Treba im davati bas tu medalju, jer su im mozgovi mrtvi, a upravo su krenuli sa sve osmesima i lepim odelima da pokazuju diplomu i sire kugu mozga, koja ce usmrtiti jos mnoge druge. Nikako da shvatimo da treba te ljude pljunuti u lice i nazvati ih izdajicama, nikako da upamtimo poslovicu koja kaze da pametan covek nikada nece reci da sve zna, pa da pogledamo one koji "sve" znaju i proteramo ih iz ovoga grada, nikako da upamtimo sta je bio i jeste prvi cilj tog univerziteta - obrazovanje, nikako to da shvatimo, ali kada treba da se okrenemo i nadjemo novac da platimo ispit, tu smo sposobniji od Japanaca, kada treba da uradimo nesto sto ce nama odgovarati ili nama podici "rejting", precizniji smo od Nemaca, ali kada je kolektiv iliti nas sopstveni narod u pitanju, gori smo od Africkih plemena. Pa evo, imamo vec generaciju ili dve sa "internacionalnog" univerziteta, neka pokazu ono sto su naucili, neka rade na poboljsanju naseg stanja, neka nam stvore mogucnosti za posao, da ne moram da ga trazim po nekim zabitima koje neko naziva inostranstvo. Nema nikog, sada se svi kriju, svi se boje da neko ne mora da izusti nesto, da ga ne prepoznamo kao budalu koja je svoju diplomu stekla Bog zna kako, a zaposlila se isto tako, ako ne i gore, oduzimajuci hleb iz usta onim ljudima koji su mozda ucili da bi nesto mogli da zarade za sebe i svoju porodicu. Oni nista ne znaju, samo se deru, urlicu. Poslovica kaze : "Znanje i pravda govore, dok neznanje i nepravda urlicu."

Нема коментара:

Постави коментар