субота, 14. фебруар 2009.

Kako se ovde iskazuje ljubav ?

"Ljubav je smisao zivota", tako ide tekst pesme Bosanskog hip hop umetnika Eda Majke. Pogresio nije, jer su i milioni pisaca i muzicara pre njega isto to rekli, da nam samo ljubav treba, da je za mir ona potrebna, da je sve najlepse ta bezuslovna, iskrena ljubav. Samo je promasio podrucje, promasio je mesto na kojem ce to izjaviti i tvrditi, jer mi ne znamo sta je ljubav. Nazalost, sposobni smo za ubijanja, lazi, slepa verovanja i sve ostale stvari koje nas ubijaju i unistavaju, a sposobnost za iskrenim osecanjem ljubavi niko nema. Niti ce ga imati, kako mi se cini. A voleo bih da gresim, zaista, iskreno bih voleo da imamo barem 70 ljudi koji ne znaju da mrze, ne znaju ko je hriscanin, a ko je musliman, ko je vernik, a ko ne, nego samo da vole i da budu voljeni. Zvucim kao oni hipici iz 70-ih koji su samo orgijali i opijate konzumirali, ali se iza moje namere krije jedna vec slika, jedna veca zelja. Ta slika je svetla, radosna, u njoj vidim decu koja se igraju na jednom polju, a razlicitih su vera i nacionalnosti, vidim pareve koji se vole, a ne interesuju ih stalezni statusi, vidim narod koji je normalan, a ne psihoticki neuravnotezen i rastojen, pa samo zeli neke stvari koje prividno donose mir i srecu, a zavist i bol komsijama i poznanicima. Kakvi smo mi to ljudi kad nas ne napaja zelja za prosperitetom nas i onih oko nas podjednako, nego samo zelimo da mi uspemo i da svi oko nas umiru od gladi i zavide nama? Nikakvi, nazalost, ali nikakvi, jer zavist je odavno zamenila u nasim srcima ljubav i dobronamernost, pretvorila nas je u vrane koje bi samo oci da vade, ne bi li svoje stomake napunile i svoje hirove ispunile. Kaze mi jedan drug juce, da je gledao kako covek bije zenu svakoga dana, neprestano i sa istim entuzijazmom kao i svakog prethodnog dana, dok joj jednog dana nije rekao : "Ja te bijem, jer zelim da ti pokazem koliko te volim!", a ona ga je pogledala tim svojim nateklim i krvavim ocima i upitala : "Stvarno me volis?", a on odlucno i ponosno, onako muski : "Da! Volim te". Prica ima cudan kraj, jer umesto zena da se protivi svakom vidu nasilja nad njom, ona srecno i nasmejano rece : "E sad znam sto me bijes, sad razumem i osecam da me zaista volis." Predivan li je to osecaj, kada te bole sve kosti od ljubavi, predivan li je to osecaj kada ne mozes da otvoris oci, jer te je "zaslepela ljubav". Predivan, ali smrtonosan, cini mi se. Elem, ako je ovoj zeni lepo, ako je njoj ok da je covek bije jer je "voli", onda sam ja dzabe pisao ovaj tekst i onda je moja nova parola : "Bijem jer volim", i tek sada shvatam da je mozda bas ta parola bila zvezda vodilja nasim ocevima i komsijama tokom 90-tih i svih tih ratova, jer su se toliko "voleli" da su samo to ratom, bolom i ubijanjem mogli da iskazu. Vec vidim, sve te leseve jadnih naroda svih nacionalnosti, a vojnici im pevaju u glas : "Love is in the air, everywhere i look around". To mora da je ljubav!

Нема коментара:

Постави коментар