уторак, 3. фебруар 2009.

Introduction



Novi Pazar se prvi put spominje u dokumentu koji datira jos iz XV veka, kada je Dubrovacka Republika odlucila da u njemu postavi konzula. Novi Pazar jos od davnina predstavlja raskrsnicu puteva, naroda i vera, pa je zato meni licno veliki ponos ziveti u njemu. Imao sam prilike kao i svi moji sugradjani da slusamo price o ovom malom mestu i njegovim dogodovstinama, a ponajvise o mentalitetu i dobrocinstvu njegovih gradjana. Zasto istina o Novom Pazaru? Pa zato sto je vise na ulicama gore pomenutog grada nema, zato sto je mentalitet i dobrocinstvo o kojem smo slusali kao deca, tu i ostao, u pricama. Nama su svanule neke nove zore, ili josh pokusavaju da svanu, ali im to nikako ne uspeva. Grad moj jedini, omiljeni je prepun naroda koji ne zna da sta je "gradska kultura", automobila koji sijaju kao da su od Sunca naprawljeni, govora koji u sebi sadrzi sve osim toplinu. Zivalj je pretezno muslimanski, ali Islama skoro da i nema, postao je reklamni blok ovdasnjih partija, modni detalj verskih vodja i sto je najgore, prica za laku noc nasoj deci. Ne zelim ici dalje i trositi svoje trenutno nepresusne teme o ovom gradu na izdahu, ali se nadam da ce ove tekstove citati upravo moji sugradjani bez predrasuda i nesto nauciti, a i uraditi, ili barem pozeleti to.

Нема коментара:

Постави коментар