петак, 13. фебруар 2009.

Koliko treba voleti drzavu Srbiju ?

Koliko je to ona puta bila nama "majka", a ne "maceha"? Nije bilo niti ijednog puta da se ta drzava i ljudi koji je vode potrude istinski, svojski i na sve moguce politicko-diplomatske nacine da nas zivot ucine boljim, lepsim, laksim. Iz dana u dan smo padali u sve vece i sve skrivenije dugove, u sve dublje i podmuklije verske netrepeljivosti, u sve gora i neizdrzivija iskusenja. Onaj koji u Americi umire, kod nas zivi kao kralj, jer mi ne umemo da zivimo, samo umemo da umiremo i tako obitavamo, poput privida u nekom od holivudskih filmova, plaseci sve oko sebe, pa i svoje bliznje. Nismo mi krivi sto zelimo da zivimo i ne treba se medjusobno kriviti, ali ima tamo jedna govornica u Skupstini Srbije koju ja krivim, jer sa nje mogu govoriti svakakvi zlotvori, lazovi, lopovi i idioti, pocevsi od Milosevica, preko Kostunice i Velimira Ilica do Ugljanina, Ljajica, Dzudzevica i Omeragica, nasih "spasitelja". Samo ne shvatam koliko je ovaj narod ili glup ili slep, pa ne vidi "koliko nas oni spasavaju, a koliko prazne zbog nas svoje dzepove". Istina je ovde postala nepozeljna kao i sida, a ona glasi da su oni lopovi, bas taj Rasim i bas taj Suljo i njihove mini kriminalne organizacije koje nas peljese na svakom koraku, "za nasu dobrobit", naravno. Jedan od dokaza ljubavi ove "predivne" drzave prema nama i nasih politicara isto je jedan dan u kalendaru, koji su Srbi izdvojili i odredili za neki drzavni praznik, da bi mogli citav vikend da piju i pokazuju svoje pravo divljacko lice zbog kojeg citav normalan svet od njih bezi, a tog radnog dana da odmaraju, patriotski. Slucaj je sledeci, to je navodno dan drzavnosti iliti nezavisnosti Srbije, a nas "musliman" Rasim je patriotski postavio svoju grbacu za tu majku drzavu koja ga tako lepo goji i puni mu dzepove novcem koji niti zasluzuje niti njime ume da raspolaze, ali nije na nama da o tome brinemo. Nasa se briga ogleda u prevelikom nacionalizmu koji se ovih poteklih i tekucih dana iskazuje na svakom koraku, kao da se sprema neki novi srpski ustanak, kao da je Karadjordje ponovo ustao, vaskrsao i rekao : "Brukate Srbiju time sto dozvoljavate da muslimani zive u njoj, isterajte ih". Velimir Ilic, taj ruzni i psiholosko-rastojeni neandertalac, koji je najbedniji izgovor za patriotu i politicara ikada je izavio, sa one govornice reci slicne konotacije kao one gore izmisljene u Karadjordjevo ime. "Svaka cast Rasimu, ali on mene da zove na proslavu dana drzavnosti? Pa to je uvreda za Srbiju, to je uvreda za Karadjordja". Da, verovatno se prevrce u zemlji jer je ostavio tebi da je vodis, verovatno mu je zao sto je glas dizao protiv razuma i kulture koja je tim istim Srbima donela javna kupatila, sapune, kasike i viljuske, pa cak i puteve. To je, pre Turaka, bio narod koji je jeo svinje, blato i izmet svinja, a sada se jedan svinjojedac vredja sto je kulturno uzdignut, a i trbao bi, jer njemu nije mesto za govornicom, vec u stali. Osecam se uvredjenim, osecam se izdatim od svog predstavnika u vladi, osecam se nepozeljnim u sopstvenoj drzavi u kojoj zivim vec 20 godina, osecam da vise ne volim ovu drzavu, osecam da je mrzim, osecam da vise ne verujem u nju, a samim tim i u taj prokleti dan drzavnosti. Moja je drzava od danas nebo, moja je vera Islam, moje je srce Bosnjacko i ja sam mozda jedini ponosni musliman kojeg necete oterati sa zemlje koju su mu dedovi ostavili, a ne na poklon dali neki Srbi. A sto se vase drzave tice, koja se raspada ima vec desetak godina i postaje sve manja, imam samo da kazem, "Nije Bog vrana oci da vadi" i "Da Bog da imali, pa nemali".

Нема коментара:

Постави коментар